Sjećanje na Joška Repanića Sardenježa, idejnog začetnika i jednog od osnivača udruge Lavurat za poja. Hvala Dobrili Cvitanović, urednici Hrvatske zore na oproštajnim ričima koje je uputila prilikom ispraćaja pok. Jozića na posljednji počinak, te ih u cjelosti objavljujemo.

Datum objave: 23. 3. 2017.

Dobrila Cvitanović:   SJEĆANJE NA NAŠEG PRIJATELJA JOŠKOTA REPANIĆA – SARDENJEŽA

(05. ožujka 1939.  –  12. ožujka 2017.)

 

Dragi naš Joško!

I ku će sad napisat BESIDU ŽALOVONJA, dragi naš prijatelju, tebi koji si tako revno i sa puno duše SVOJON BESIDIN,  ispraćao sve drage prijatelje, Đinota , Šibašku, barba Vicana i mnoge druge, kojih je smrt osiromašila ovaj naš mali škoj, ali bogat duhom, kulturom i velikom poviješću. A koliko si toga napisao o njemu nije lako nabrojiti. Sve godine provedene izvan njega, bile su godine u kojima si u svom srcu nosio svoj otok, a posebno svoja Poja, i želio se vratiti i oživjeti i proživjeti sve ono propušteno. Do samoga kraja si sa svojim foto aparatom sa puno žara, bilježio i pratio sve lijepo i kulturno što se na njemu događa. Teško je nabrojiti sve aktivnosti i sve tvoje ideje za dobrobit života na škoju. Nikada nisi zaboravio sve vrijedne i zaslužne ljude bilo u glazbi, povijesti i kulturi, profesore, zborovođe, koji bi bez tvojih zapisa ostali zaboravljeni. Opisujući život i ljude u prošlosti naših pojih, kroz životne napise pod naslovom „Kroz poja“,   koje smo godinama objavljivali u glasilu našeg Ogranka Matice hrvatske „Hrvatska zora“,   pokušao si sačuvati od zaborava imena, mjesta , ljude i običaje. Nadamo se da će se tvoja želja, da sve to uobličiš u knjigu, „Kroz poja“,  barem poslije tvoje smrti ostvariti.

Dok si živio i radio u Splitu, ali srcem i mislima bio vezan za otok, potaknuo si osnivanje „Društva višana u Splitu“  kao i izdavanje povremenog lista „Viško ric“,  koje smo izložbu imali priliku nedavno vidjeti na Visu, također tvojim zalaganjem. Kroz klapsku pjesmu si slavio more i škoje, najprije u Splitu u klapi „BRODOSPLIT“,   te kasnije na Visu sudjelujući u osnutku i pjevanju u klapi „LIKET“,  a posebno si uživao družeći se uz dobru spizu i pjevajući sa Pučkim pjevačima Visa, što si opet podijelio sa svim čitaocima Hrvatske zore, kroz članak „Tingul po Kovaču ili po Kovačevu“.

Za koliko lijepih aktivnosti kroz ove godine smo ti zahvalni, nije lako nabrojiti. Ne motikom, nego kulturom i lopišon si „lavurol za Poja“ kao utemeljitelj i sada bivši voditelj udruge „LAVURAT ZA POJA“ te Sekcije za očuvanje kulturne, prirodne, povijesne i sakralne baštine „Vid Biličić“ iz Podšpilja, uz  blagoslove jematvi sa don Ivotom, i fešte uz blagdan Mole Gospe, te mnogim zabavama uz  „Sabatinu“, koje su povezivale cijeli Vis, kao i božićne koncerte klapa, na svetiga Stipona uz najljepši „Betlem“ u kamenu. Sudjelovao si sa Udrugom u uređenju okoliša i crkvice sv. Vida, kroz manifestaciju „Svetom Vidu u pohode“. Recitaciju, i klapsku pjesmu si doveo barkama u Zelenu spilu od Ravnika, oživljavao „store obicoje poljenja ugnjih kroz poja“,  isto uz pjesme i recitacije. Uza sve to uvijek si bio spreman „perom“ i uz podršku svoje obitelji, posebno supruge, boriti se za očuvanje kulturne baštine, i za to 2011. nagrađen Nagradom grada Visa.   „ VIŠKI OTOČNI S.O.S. za spas Europske graditeljske baštine na otoku Visu“  poslan 2015.  god. Konzervatorskom odjelu u Splitu, upozoravajući na prepiljene i oborene zaštitne kamene stupiće, zvane kolobrani, na staroj austrijskoj cesti građenoj 1900 do 1910. god. kao pravom kulturocidu, još je jedan prilog toj borbi.

Borio si se i za naš „Viški jazik“ i uvijek donosio našem Ogranku Matice hrvatske, nove i za život otoka pozitivne ideje i članke.   Hodao si „ tragom pasonih vrimen“, uza stinje, kuće i gustirne, gledao, slušao i bilježio kazivanje preostalih stanovnika na našim viškim Pojima, te napisao svojevrsni „OTOČNI BREVIJAR“ kako je tvoju neobjavljenu knjigu nazvala recenzentica prof. Katja T.Pavićić,  molitvu za tolika poja, koja su se  napustila u nekim prošlim nepovoljnim vremenima,  sa željom i nadom da se život u njima barem donekle povrati. Nadamo se da će se to ipak ostvariti, barem kroz turizam ,  da Ti možeš mirno počivati u ovoj svojoj dragoj viškoj zemlji.  Zbogom dragi naš  Joško, Jozić kako smo te od milja zvali i  neka ti dragi Bog podari Rajsku radost .

Tvoji prijatelji i članovi Ogranka Matice hrvatske u Visu i svih udruga u kojima si za Vis radio.

Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedInPrint this page